Izvještaj o industriji sintetičkih goriva temeljenih na gasifikaciji 2025: Rast tržišta, napredak tehnologije i strateški uvidi za sljedećih 5 godina

• Izvršni sažetak i pregled tržišta
• Glavni pokretači i ograničenja tržišta
• Tehnološki trendovi u sintetičkim gorivima temeljenim na gasifikaciji
• Konkurentska sredina i vodeći igrači
• Veličina tržišta i prognoze rasta (2025–2030)
• Regionalna analiza: Sjedinjene Američke Države, Europa, Azijsko-pacifička regija i ostatak svijeta
• Buduća perspektiva: Novi obrasci primjene i investicijske prilike
• Izazovi, rizici i strateške preporuke
• Izvori i reference

Izvršni sažetak i pregled tržišta

Sintetička goriva temeljen na gasifikaciji predstavljaju transformativni segment unutar globalnog energetskog pejzaža, koristeći napredne termokemijske procese za pretvaranje ugljičnih sirovina—kao što su ugljen, biomasa i komunalni čvrsti otpad—u sintezni plin, koji se potom obrađuje u tečna goriva. Do 2025. godine, tržište sintetičkih goriva temeljenih na gasifikaciji doživljava novi zamah, potaknuto imperativima dekarbonizacije, brigom o energetskoj sigurnosti i potrebom za održivim alternativama konvencionalnim fosilnim gorivima.

Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalna ulaganja u tehnologije gasifikacije su se ubrzala, s više od 1.000 komercijalnih plinovoda u radu širom svijeta, koji godišnje obrađuju više od 500 milijuna tona sirovina. Azijsko-pacifička regija, predvođena Kinom i Indijom, dominira s dodatkom kapaciteta, čineći više od 60% novih projekata, prvenstveno zbog obilnih rezervi ugljena i potpornih vladinih politika usmjerenih na čišću proizvodnju goriva.

Rast tržišta dodatno potiče integracija obnovljivih sirovina, kao što su poljoprivredni otpad i šumski otpad, u procese gasifikacije. Ova promjena je u skladu s Direktivom o obnovljivoj energiji Europske unije i Zakonom o smanjenju inflacije Sjedinjenih Američkih Država, oba od kojih potiču proizvodnju goriva s niskim ugljičnim otisakom. Kao rezultat toga, nekoliko velikih energetskih kompanija—uključujući Shell, Sasol i Air Liquide—objavilo je nova ulaganja i partnerstva za povećanje kapaciteta postrojenja za sintetička goriva temeljenih na gasifikaciji.

Iako je došlo do napretka, sektor se suočava s izazovima vezanim uz intenzivnost kapitala, logistiku sirovina i regulatornu nesigurnost. Međutim, kontinuirane tehnološke inovacije—kao što su modularne jedinice za gasifikaciju i integracija hvatanja ugljika—očekuje se da će poboljšati održivost projekata i smanjiti emisije tijekom životnog ciklusa. Prema Wood Mackenzie, globalno tržište sintetičkih goriva proizvedenih putem gasifikacije predviđa se da će doseći 25 milijardi USD do 2030. godine, s godišnjom stopom rasta (CAGR) većom od 8% od 2025. godine nadalje.

U sažetku, sintetička goriva temeljena na gasifikaciji spremna su odigrati ključnu ulogu u prijelazu na sustav energije s niskim udjelom ugljika, nudeći fleksibilan put za korištenje raznolikih sirovina i podržavajući dekarbonizaciju sektorima koji su teški za obuzdati, poput aviacije, pomorstva i teške industrije.

Glavni pokretači i ograničenja tržišta

Sintetička goriva na bazi gasifikacije stječu popularnost kao strateško rješenje za dekarbonizaciju sektora koji je teško obuzdati i poboljšanje energetske sigurnosti. Nekoliko ključnih pokretača potiče rast ovog tržišta u 2025:

• Mandati za dekarbonizaciju: Stroge klimatske politike i obveze o neto nuli prisiljavaju industrije da traže alternativna goriva s niskim udjelom ugljika. Gasifikacija omogućuje pretvaranje sirovina kao što su ugljen, biomasa i komunalni čvrsti otpad u sintezni plin, koji se može dalje obraditi u sintetička goriva s nižim ugljičnim otiskom. Paketi Europske unije “Fit for 55” i Zakon o smanjenju inflacije SAD-a značajni su policy okviri koji ubrzavaju ulaganja u napredne tehnologije goriva (Europska komisija, Bijela kuća).
• Fleksibilnost sirovina i valorizacija otpada: Sposobnost gasifikacije da obrađuje širok spektar sirovina—uključujući poljoprivredne ostatke, industrijski otpad i nerazgradive plastike—usmjerava se izravno na izazove upravljanja otpadom i rizike opskrbnog lanca. Ova fleksibilnost je osobito privlačna u regijama s obilnim izvorima biomase ili otpadnih tokova, podržavajući ciljeve kružne ekonomije (Međunarodna agencija za energiju).
• Energetska sigurnost i diverzifikacija: Geopolitičke tenzije i poremećaji u opskrbnim lancima povećali su potrebu za domaćom proizvodnjom goriva. Sintetička goriva temeljena na gasifikaciji nude put za smanjenje ovisnosti o uvoznom nafti i plinu, osobito za zemlje s domaćim resursima ugljena ili biomase (Međunarodna agencija za energiju).
• Tehnološki napredak: Kontinuirana poboljšanja u dizajnu reaktora za gasifikaciju, čišćenju sinteznih plinova i Fischer-Tropsch sintezi poboljšavaju učinkovitost procesa i smanjuju troškove. Demonstracijski projekti kompanija kao što su Sasol i Shell validiraju operacije na komercijalnoj razini i privlače nova ulaganja.

Međutim, nekoliko ograničenja nastavlja izazivati širenje tržišta:

• Visoki kapitalni i operativni troškovi: Postrojenja za gasifikaciju zahtijevaju značajna početna ulaganja i složenu integraciju s downstream sinteznih jedinicama. Ekonomija održivosti često ovisi o politickim poticajima ili mehanizmima cijena ugljika (Međunarodna agencija za energiju).
• Složenost opskrbnog lanca sirovina: Osiguranje dosljedne, održive i isplative opskrbe sirovina—osobito za biomasu—ostaje logistička i regulatorna prepreka u mnogim regijama.
• Regulatorna i javna prihvaćenost: Brige oko korištenja zemljišta, emisija i konkurencije s hranom za biomase mogu odgoditi odobrenja projekata i ograničiti skalabilnost.

U sažetku, iako su sintetička goriva temeljena na gasifikaciji dobro pozicionirana za rješavanje ciljeva dekarbonizacije i energetske sigurnosti, prevladavanje troškovnih, opskrbnih i regulatornih prepreka bit će ključno za rast tržišta u 2025. i nadalje.

Tehnološki trendovi u sintetičkim gorivima temeljenim na gasifikaciji

Sintetička goriva temeljena na gasifikaciji proizvode se pretvaranjem ugljičnih sirovina—kao što su ugljen, biomasa ili komunalni čvrsti otpad—u sintezni plin (mješavina vodika i ugljikovog monoksida) kroz visoke temperature i procese s ograničenim kisikom. Ovaj sintezni plin se potom katalitički pretvara u tečna goriva ili kemikalije, uključujući sintetički dizel, metanol i goriva za avijaciju. Do 2025. godine, sektor doživljava značajne tehnološke napretke potaknute potrebom za čistijom energijom, načelima kružne ekonomije i mandatom dekarbonizacije.

Jedan od najistaknutijih trendova je integracija obnovljivih sirovina, osobito biomase i otpada, u sisteme gasifikacije. Napredni gasifikatori sada su sposobni obraditi heterogene i sirovine niske kvalitete, proširujući spektar održivih unosa i smanjujući ovisnost o fosilnim resursima. Kompanije kao što su Siemens Energy i Shell ulažu u fleksibilne platforme gasifikacije koje mogu prelaziti između ugljena, biomase i otpada, optimizirajući operativnu učinkovitost i profile emisija.

Još jedan ključni trend je povezivanje gasifikacije s tehnologijama za hvatanje, korištenje i skladištenje ugljika (CCUS). Integracijom CCUS, postrojenja za gasifikaciju mogu značajno smanjiti svoj ugljični otisak, čineći sintetička goriva konkurentnijima na tržištima s niskim udjelom ugljika. Na primjer, Sasol i Air Liquide provode projekte koji kombiniraju gasifikaciju s naprednim hvatanjem CO₂, ciljajući na primjene goriva za industriju i transport.

Digitalizacija i optimizacija procesa također oblikuju industriju. Usvajanje umjetne inteligencije (AI) i naprednih sustava kontrole procesa omogućava praćenje u stvarnom vremenu i prediktivno održavanje, poboljšavajući dostupnost postrojenja i smanjujući operativne troškove. Honeywell i ABB su vodeći dobavljači digitalnih rješenja prilagođenih postrojenjima za sintetička goriva temeljena na gasifikaciji, nudeći platforme koje poboljšavaju fleksibilnost sirovina i prinos proizvoda.

• Fleksibilnost sirovina i valorizacija otpada proširuju održivost profila sintetičkih goriva.
• Integracija s CCUS postavlja gasifikaciju kao temelj strategija neto nule.
• Digitalizacija potiče operativnu učinkovitost i troškovnu konkurentnost.

Ovi tehnološki trendovi očekuju se da će ubrzati komercijalizaciju i skalabilnost sintetičkih goriva temeljenih na gasifikaciji, podržavajući globalne napore za dekarbonizacijom sektora koji je teško obuzdati, poput aviacije, pomorstva i teške industrije. Prema prognozama Međunarodne agencije za energiju (IEA), usvajanje naprednih tehnologija gasifikacije bit će ključno za ispunjavanje klimatskih ciljeva do 2030. i 2050.

Konkurentska sredina i vodeći igrači

Konkurentska sredina za sintetička goriva temeljenih na gasifikaciji u 2025. karakterizirana je mješavinom etabliranih energetskih konglomerata, inovatora tehnologije i regionalnih igrača, svih se boreći za tržišni udio u sektoru potaknutom mandatom dekarbonizacije i brigama o energetskoj sigurnosti. Tržište svjedoči povećanim ulaganjima u napredne tehnologije gasifikacije, strateška partnerstva i vertikalnu integraciju, dok kompanije traže optimizaciju fleksibilnosti sirovina i poboljšanje efikasnosti procesa.

Vodeći igrači u ovoj oblasti uključuju Shell, Sasol i Air Liquide, svaki koristeći vlasničke tehnologije gasifikacije i Fischer-Tropsch sinteze za proizvodnju sintetičkih goriva iz ugljena, biomase i komunalnog čvrstog otpada. Shell nastavlja širiti svoj portfelj projekata temeljenih na gasifikaciji, osobito u Aziji i na Bliskom Istoku, fokusirajući se na integraciju hvatanja i skladištenja ugljika (CCS) kako bi poboljšali održivost svojih sintetičkih goriva. Sasol, s dubokim znanjem u procesima pretvorbe ugljena u tekuća goriva (CTL) i plina u tekuća goriva (GTL), ostaje dominirajuća snaga, posebno u regijama s obilnim rezervama ugljena i potporom regulatornih okvira.

Pojedine tehnološke tvrtke poput Velocys i Enerkem dobivaju na važnosti komercijalizirajući modularne jedinice za gasifikaciju i rješenja za prebacivanje otpada na gorivo, ciljajući na decentraliziranu proizvodnju i modele kružne ekonomije. Velocys je osigurao nekoliko partnerstava s aviokompanijama i distributerima goriva za opskrbu održivim gorivom za avion (SAF), dok Enerkem povećava svoje tvornice za gasifikaciju komunalnog čvrstog otpada u Sjevernoj Americi i Europi.

Azijski igrači, posebno Sinopec i Indijska naftna korporacija, intenzivno ulažu u domaću kapacitet gasifikacije kako bi smanjili ovisnost o uvoznim sirovinama i riješili lokalne ekološke izazove. Ove kompanije koriste vladine poticaje i sve više surađuju s internacionalnim licencorima tehnologije kako bi ubrzale implementaciju projekata.

Konkurentska dinamika dodatno se oblikuje zajedničkim ulaganjima i konzorcijima, poput inicijativa koje podržava Međunarodna agencija za energiju, koje potiču razmjenu znanja i standardizaciju. Kako regulatorni pritisci rastu i mehanizmi cijena ugljika se šire, sposobnost pružanja isplativih, sintetičkih goriva s niskim udjelom ugljika bit će ključna diferencijacija među tržišnim liderima 2025.

Veličina tržišta i prognoze rasta (2025–2030)

Globalno tržište sintetičkih goriva temeljenih na gasifikaciji spremno je za značajnu ekspanziju između 2025. i 2030. godine, potaknuto sve većom potražnjom za čišćim energetskim alternativama, napretkom u tehnologijama gasifikacije i potporom politika. U 2025. godini, veličina tržišta za sintetička goriva na bazi gasifikacije—uključujući sintetički prirodni plin (SNG), metanol, Fischer-Tropsch tekućine i druge derivate—procijenjuje se da će doseći približno 18,5 milijardi USD, prema projekcijama MarketsandMarkets.

Očekuje se da će rast ubrzati sa godišnjom stopom rasta (CAGR) od 8,2% do 2030. godine, s vrijednošću tržišta koja će premašiti 27,5 milijardi USD do kraja razdoblja prognoze. Ova robusna putanja rasta temelji se na nekoliko ključnih faktora:

• Inicijative za dekarbonizaciju: Vlade u Europi, Sjedinjenim Američkim Državama i Azijsko-pacifičkoj regiji provode strože propise o emisijama i potiču proizvodnju goriva s niskim udjelom ugljika, što povećava ulaganja u projekte sintetičkih goriva temeljenih na gasifikaciji. Paketi Europske unije “Fit for 55” i Zakon o smanjenju inflacije SAD-a značajni su policy okviri (Europska komisija, Bijela kuća).
• Diverzifikacija sirovina: Sposobnost korištenja širokog spektra sirovina—uključujući ugljen, biomasa, komunalni čvrsti otpad i industrijski nusproizvodi—povećava fleksibilnost i skalabilnost proizvodnje sintetičkih goriva temeljenih na gasifikaciji, privlačeći kako javne tako i privatne investicije (Međunarodna agencija za energiju).
• Potražnja u industrijskom i transportnom sektoru: Sektori koji je teško obuzdati, poput aviacije, pomorstva i teške industrije, sve više se okreću sintetičkim gorivima kako bi postigli ciljeve dekarbonizacije, dodatno potičući rast tržišta (Međunarodna agencija za energiju).

Regionalno, očekuje se da će Azijsko-pacifička regija zadržati prednost u tržišnom udjelu, potaknuta velikim projektima u Kini i Indiji, dok se Europi i Sjedinjenim Američkim Državama predviđaju najbrži rast zbog agresivnih klimatskih politika i usvajanja tehnologije. Izgled tržišta za razdoblje 2025–2030 sugerira dinamično razdoblje inovacija, proširenja kapaciteta i strateških partnerstava, pozicionirajući sintetička goriva temeljena na gasifikaciji kao kritičnu komponentu globalnog prijelaza u energiju.

Regionalna analiza: Sjedinjene Američke Države, Europa, Azijsko-pacifička regija i ostatak svijeta

Regionalni pejzaž za sintetička goriva temeljenih na gasifikaciji u 2025. oblikovan je različitim političkim okvirima, dostupnošću sirovina i industrijskom potražnjom širom Sjedinjenih Američkih Država, Europe, Azijsko-pacifičke regije i ostatka svijeta (RoW).

Sjedinjene Američke Države i dalje su značajan igrač, potaknut obilnim resursima ugljena i biomase, kao i potporom vladinih inicijativa za čistiju energiju. Sjedinjene Američke Države, posebno, ulažu u napredne tehnologije gasifikacije kako bi proizvodile sintetička goriva za transport i industrijske sektore. Kontinuirano financiranje projekata od strane Američkog ministarstva energetike i poticaj za dekarbonizaciju u teškim industrijama ključni su pokretači rasta. Kanada također istražuje gasifikaciju za projekte prebacivanja otpada u gorivo, koristeći svoj šumski sektor i tokove komunalnog čvrstog otpada. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, proizvodnja sintetičkih goriva u Sjedinjenim Američkim Državama očekuje se da će rasti postepeno, fokusirajući se na smanjenje emisija tijekom životnog ciklusa.

Europa se karakterizira strogim propisima o ugljiku i ambicioznim ciljevima obnovljive energije, što ubrzava usvajanje sintetičkih goriva temeljenih na gasifikaciji. Paketi Europske unije “Fit for 55” i Direktiva o obnovljivoj energiji (RED II) potiču ulaganja u napredna biogoriva i e-goriva. Njemačka, Nizozemska i Švedska prednjače s pilot postrojenjima koja pretvaraju biomasu i otpad u sintetički dizel i goriva za aviaciju. Naglasak regije na načelima kružne ekonomije i energetskoj sigurnosti potiče javno-privatna partnerstva i prekogranične projekte, kako ističe Europska udruga bioplina.

Azijsko-pacifička regija se razvija kao najbrže rastuće tržište, potaknuto brzim industrijalizacijama, urbanizacijom i naporima za diverzifikaciju energije. Kina intenzivno ulaže u gasifikaciju ugljena i biomase radi proizvodnje sintetičkog prirodnog plina i tekućih goriva, s ciljem smanjenja ovisnosti o uvozu nafte i smanjenja zagađenja zraka. Japan i Južna Koreja fokusiraju se na tehnologije prebacivanja otpada u goriva i integraciju sintetičkih goriva u svoje strategije za vodik. Rastuće tržište regije potpomognuto je vladinim poticajima, prijenosom tehnologije i suradnjom s globalnim energetskim kompanijama, izvještava Wood Mackenzie.

Ostatak svijeta (RoW) uključuje Latinsku Ameriku, Bliski Istok i Afriku, gdje je usvajanje još uvijek u ranoj fazi, ali dobiva na zamahu. Brazil istražuje gasifikaciju biomase, iskorištavajući svoj poljoprivredni sektor, dok Južna Afrika nastavlja s radom velikih postrojenja za proizvodnju tekućih goriva iz ugljena (CTL). Zemlje Bliskog Istoka razmatraju gasifikaciju za upravljanje otpadom i proizvodnju sintetičkih goriva kao dio šire strategije prijelaza na energiju, prema BloombergNEF.

Buduća perspektiva: Novi obrasci primjene i investicijske prilike

Buduća perspektiva za sintetička goriva temeljena na gasifikaciji u 2025. oblikovana je sukladno konvergenciji tehnoloških napredaka, podrške politika i rastuće potražnje za rješenjima energije s niskim ugljikovim otiskom. Gasifikacija, koja pretvara ugljične materijale poput ugljena, biomase ili otpada u sintezni plin, služi kao svestrana platforma za proizvodnju sintetičkih goriva poput metanola, Fischer-Tropsch tekućina i sintetičkog prirodnog plina. Kako se globalno intenziviraju ciljevi dekarbonizacije, sektor doživljava obnovljeni interes javnih i privatnih investitora.

Novi obrasci primjene proširuju se izvan tradicionalne proizvodnje energije i industrijskih sirovina. U 2025. godini, sintetička goriva temeljena na gasifikaciji sve se više integriraju u avijacijski i pomorski sektor, gdje elektrifikacija ostaje izazovna. Održivo avio gorivo (SAF) proizvedeno iz gasifikacije biomase dobiva na popularnosti, s nekoliko demonstracijskih projekata u tijeku u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Na primjer, Shell i Sasol su objavile zajedničke projekte za povećanje proizvodnje SAF na bazi Fischer-Tropsch, ciljajući na komercijalnu primjenu do kasnih 2020-ih.

Još jedna obećavajuća primjena je korištenje tehnologija gasifikacije otpada za gorivo, koje se bave upravljanjem otpadom i energetskim potrebama. Kompanije kao što su Velocys i Enerkem napreduju s komercijalnim postrojenjima koja pretvaraju komunalni čvrsti otpad u goriva s niskim udjelom ugljika, uz podršku vladinih poticaja i politika kružne ekonomije.

Investicijske prilike potpomognute su potpunim regulatornim okvirima, poput Direktive o obnovljivoj energiji EU i Zakona o smanjenju inflacije SAD-a, koji pružaju poticaje i mandate za goriva s niskim udjelom ugljika. Prema projekcijama Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalna ulaganja u napredna biogoriva, uključujući putanje temeljene na gasifikaciji, očekuju se da će premašiti 10 milijardi USD do 2025. godine, s godišnjom stopom rasta (CAGR) većom od 8% do 2030.

• Strateška partnerstva između velikih energetskih kompanija i pružatelja tehnologije ubrzavaju komercijalizaciju.
• Venture kapital i privatni kapital sve više se fokusiraju na modularne i distribuirane sisteme gasifikacije, posebno u rastućim tržištima.
• Integracija hvatanja ugljika s gasifikacijom otvara nove izvore prihoda putem certifikacije goriva s niskim udjelom ugljika i trgovanja emisijama.

U sažetku, 2025. je godine prekretnica za sintetička goriva temeljena na gasifikaciji, s proširujućim primjenama u sektorima koje je teško obuzdati i robusnim tokovima investicija, pozicionirajući tehnologiju kao ključnu komponentu globalnog energetskog prijelaza.

Izazovi, rizici i strateške preporuke

Sintetička goriva temeljena na gasifikaciji predstavljaju obećavajući put za dekarbonizaciju sektora koji ovise o tečnim gorivima, no industrija se suočava s značajnim izazovima i rizicima dok se širi u 2025. godini. Jedna od glavnih prepreka je visoka kapitalna ulaganja potrebna za komercijalna postrojenja za gasifikaciju. Složena integracija rukovanja sirovinama, reaktora za gasifikaciju, čišćenja plina i Fischer-Tropsch sinteze zahtijeva značajna početna ulaganja, koja često premašuju 1 milijardu USD po objektu, što može odvratiti privatne investitore i usporiti razvoj projekata (Međunarodna agencija za energiju).

Dostupnost sirovina i volatilnost cijena također predstavljaju rizike. Iako gasifikacija može koristiti raspon sirovina—uključujući ugljen, biomasu i komunalni čvrsti otpad—osiguranje dosljedne, održive i isplative opskrbe predstavlja izazov. Biomasa, osobito, suočava se s konkurencijom iz drugih sektora obnovljive energije i podložna je sezonskim i geografskim ograničenjima (Međunarodna agencija za obnovljive izvore energije).

Regulatorna nesigurnost predstavlja još jedan ključni rizik. Politički okviri za goriva s niskim udjelom ugljika se razvijaju, s varijantnim stupnjevima podrške širom regija. Nedostatak usklađenih standarda za intenzitet ugljika, kriterije održivosti i podobnost za poticaje može podrivati investicijsko povjerenje i otežati ulazak na tržište (Europska udruga bioplina). Također, emisije tijekom životnog ciklusa goriva temeljenih na gasifikaciji uvelike ovise o izboru sirovina i integraciji hvatanja ugljika, što čini usklađenost s budućim propisima nepredvidivom.

Tehnološki rizici i dalje postoje, posebno u vezi s učinkovitosti procesa i povećanjem opsega. Iako je gasifikacija zrela tehnologija u nekim kontekstima, integracija s naprednim sistemima sinteze i hvatanja ugljika na komercijalnoj razini ostaje izazovna. Operativna pouzdanost, deaktivacija katalizatora i čišćenje sinteznih plinova su trajne tehničke brige (Nacionalna laboratorija za obnovljive izvore energije).

Strateške preporuke za dionike uključuju:

• Formiranje javno-privatnih partnerstava radi smanjenja rizika kapitalnih ulaganja i ubrzavanja demonstracijskih projekata.
• Osiguranje dugoročnih ugovora o sirovinama i diverzificiranje izvora opskrbe kako bi se smanjili rizici cijena i dostupnosti.
• Proaktivno angažiranje s regulatorima kako bi se oblikovali jasni, stabilni politički okviri i standardi održivosti.
• Ulaganje u istraživanje i razvoj kako bi se poboljšala integracija procesa, učinkovitost i učinkovitost hvatanja ugljika.
• Istraživanje mogućnosti ko-lokacije s postojećim industrijskim lokacijama radi iskorištavanja infrastrukture i smanjenja troškova.

Prevladavanje ovih izazova bit će ključno za sintetička goriva temeljena na gasifikaciji da postignu komercijalnu održivost i doprinese globalnim ciljevima dekarbonizacije u 2025. i dalje.

Izvori i reference

• Međunarodna agencija za energiju
• Shell
• Sasol
• Air Liquide
• Wood Mackenzie
• Europska komisija
• Bijela kuća
• Siemens Energy
• Honeywell
• Velocys
• Enerkem
• MarketsandMarkets
• Europska udruga bioplina
• BloombergNEF
• Nacionalna laboratorija za obnovljive izvore energije